Pages

Recenzija: Salem's lot, Stephen King

11/25/2019



Još jedna ide na popis pročitanih. I ne samo to, penje se na visoko treće mjesto najdražih Kingovih knjiga. Mogu iskreno reći da sam nakon čitanja bila prilično tužna, tj. uhvatio me tzv. book hangover. :D Jer tko zna kada ću opet u rukama imati ovakvo remek djelo. Dodajem da mi je sada jasno zašto ova knjiga ulazi u sveto trojstvo knjiga o vampirima. Savršeno.

Volim kad neka knjiga ima svoju priču, kad postoji priča o priči. Onda mi sve oko tog djela izgleda nekako svečanije, kao da je napisana zato što je morala biti napisana, a ne zbog zarade i čistog izbacivanja knjige toliko da bi se ispunila nekakva kvota. Na početku ove knjige King daje uvid u to kako je nastala, kako je počela, otkuda ideja i što on misli o njoj samoj.

Dakle, sastoji se od uvoda, priče kao takve, dvije kratke priče (One for the road i Jerusalem's lot, koje se također mogu pronaći u zbirci priča Night shift), te izbačenih dijelova. Ove dvije priče za kraj sjedaju savršeno, prva je prilično stravična, a druga je još nekoliko stepenica iznad. Također je bilo zabavno pročitati i izbačene dijelove.


Tema uvijek aktualna i zanimljiva publici koja voli horor - vampiri. Samo što ovi vampiri nisu ovi današnji, moderni vampiri. Sam King je rekao da su zapravo mješavina Dracula vampira i onih izričito brutalnih i krvožednih o kojima je imao prilike čitati u stripovima koje je gutao kao mali dječak. S tim da me više od njihove pojave fascinirao lik dječaka koji odlazi protiv njih u borbu. King uvijek pogodi sa snažnim dječjim likovima.

Knjigu sam za jedan od rođendana dobila na poklon od sestre i počela ju lagano čituckati jer je na engleskom, ali sam ju kasnije zamijenila Kindle verzijom sa srpskim prijevodom, što mi je išlo puno brže. Dajem apsolutnu preporuku i knjizi i srpskoj verziji, nisam imala nikakvih problema s čitanjem, ne znam točno tko je prevoditelj, ali jako je dobro uhvatio onaj Kingovski duh što ga kod nas ima Božica Jakovlev.

E sad, ono što mi se nije svidjelo. Lik Susan (koja ima prilično veliku ulogu u čitavoj priči) je jednostavno loše napisan. Bez ikakvog karaktera, ikakve posebnosti, ikakvog privlačnog dijela. Mogu iskreno reći da me se više dojmio gospodin koji živi na otpadu i gađa štakore iz svoje puške. Ben, koji je glavni lik, također se nije pretjerano iskazao.

S druge strane, otac Callahan je nešto posebno. Sva ljubav za oca Callahana.

A tek Barlow, a tek njegovo pismo našim junacima! Odličan je.

Zabilježila sam si divnih citata iz knjige, neke od njih donosim u nastavku.

Ocjena: *****

"Corey Brayant sank into a great forgetful river, and that river was time, and its waters were red."


“But when fall comes, kicking summer out on its treacherous ass as it always does one day sometime after the midpoint of September, it stays awhile like an old friend that you have missed. It settles in the way an old friend will settle into your favorite chair and take out his pipe and light it and then fill the afternoon with stories of places he has been and things he has done since last he saw you.”


“Crying was like pissing everything out on the ground.”

Objavi komentar