Čitanje mi u zadnje vrijeme ide sporo, ali se zaista trudim. Ako ništa drugo, onda dva puta tjedno, kad mi to prilike dopuste, legnem u kadu i dopustim si sat vremena čitanja. Iako imam čitavu kolekciju knjiga koje strpljivo na policama čekaju da budu izabrane i pročitane, svejedno često odem u gradsku knjižnicu pogledati što se sve nudi.
Tako sam trenutno na jednoj od priča Stephena Kinga, Langolijeri. Svaki put kad uzmem u ruke njegovu knjigu, a pročitala sam ih jako puno, pomislim kako će biti sve teže oduševiti me. Ali što dalje ulazim u priču, to me sve više oduševljava. Sama ideja mi je fascinantna, detalji kojima polako gradi atmosferu i način na koji je udahnuo život i karakter svojim likovima me ostavljaju bez riječi. Sastavni dio knjige je i priča Tajni prozor, tajni vrt. Možda će vam biti poznatija radi ne toliko lošeg filma Secret window.
Također sam počela čitati i Gonič zmajeva, knjigu koju sam dobila na posudbu od kolegice. Nisam puno napredovala, ali ono što sam dosad pročitala mi se čini nekako magično, potpuno drugačije od svega što sam dosad čitala, jedan novi svijet i djeluje obećavajuće tako da ju svakako planiram završiti.
U knjižnici sam također posudila i Koontzovu Žestinu, kao i Povjesničarku Elizabeth Kostove. Koontz me s njegovom prvom pročitanom knjigom nije pretjerano oduševio. Zapravo, nije niti najmanje. Bila je to Očekivani životni vijek, po meni u potpunosti predvidljiva i samim time dosadna i zamorna. Ne volim knjige u kojima unaprijed mogu predvidjeti razvoj događaja. Ali sam mu odlučila dati još jednu priliku jer ga King hvali, a on je osoba kojoj vjerujem.
Povjesničarku posuđujem po treći put. Jako ju želim pročitati jer me zanima tematika, ali prva dva puta se zvijezde nisu posložile u njenu korist. :) Ne vjerujem u sreću trećeg puta jer prezirem broj tri, ali vidjet ćemo hoćemo li se ovaj put autorica i ja uspjeti pronaći.
Koga zanima, a vjerujem da vas sve zanima, šalica je Ikea. :)
Imam i čitavu priču oko nje. Zadnji put kad smo muškarac i ja išli u posjet Ikei sam ju stavila u košaricu i već se vidjela kako pijem čaj iz nje na +35 i bila mi je oduzeta na kasi jer nisam uzela i tanjurić. A vraćati se natrag u dućan po tanjurić i onda opet čekati u predugim redovima mi se nije dalo čak ni zbog mačaka. I onda smo jučer opet otišli na mali izlet u Zagreb i u povratku stali po šalicu. Uspjeli smo izaći samo s njom i daskom za rezanje, što je popriličan uspijeh, reći će to svatko tko je barem jednom prošao kroz onu hrpu svijećnjaka, posuda za cvijeće, igračaka i ostalih stvari koje odvlače pozornost.
Objavi komentar